Izveštaj – Autologna in vitro aktivacija jajnika sa ortotopskom retransplantacijom vođenom ultrazvukom

Am J Clin Exp Obstet Gynecol 2017; 4 (5) :51-57
www.ajceog.us /ISSN: 2330-1899/AJCEOG0061663

Izveštaj o slučaju

Autologna in vitro aktivacija jajnika sa ortotopskom retransplantacijom koja je vođena ultrazvukom

Aleksandar Ljubić1, Džihan Abazović2, Dušan Vučetić3, Dušica Ljubić1, Tanja Pejović4, Tatjana Božanović,5

  1. Bolnica Jevremova, sistem Medigroup, DIU Univerzitet Libertas, Milutina Milankovića 3, 11000 Beograd, Srbija
  2. Klinika Renova, Zagorska 13b, Beograd, Srbija
  3. Institut za transfuziju krvi, Vojna medicinska akademija, Crnotravska 17, Beograd, Srbija
  4. Odeljenje akušerstva/ginekologije, Univerzitet za zdravstvo i nauku u Oregonu, 3181 SW Sam Jackson Park Rd, Portland, Oregon 97239, SAD
  5. Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Koste Todorovića 2, 11000 Beograd, Srbija

Primljeno: 17.07.2017.; Prihvaćeno: 01.09.2017.; Epublikacija: 10.09.2017.; Objavljeno: 15.09.2017.

Rezime: Smanjenje broja primordijalnih folikula koje je povezano sa ćelijskim i molekularnim oštećenjima tkiva jajnika dovodi do zatajenja funkcije jajnika i, na kraju, menopauze. Dokazano je da fragmentacija jajnika vodi do prekida Hippo signalnog puta, tako prouzrokujući pospešivanje rasta folikula. Dokazano je da AKT (proteinska kinaza b) stimulator (PTEN fosfataza sa tenzin homologijom izbrisanom u hromozomu 10) inhibitor i fosfatidinositol-3-kinaza (PI3 kinaza) stimulator) mogu da aktiviraju neaktivne primordijalne folikule. Izloženost tkiva jajnika autolognim koncentrovanim faktorima rasta dovodi do prekida Hippo signala i stimulisanja AKT puta, vraćajući i poboljšavajući reproduktivnu funkciju jajnika. Ovde pokazujemo da je moguće poboljšati reproduktivnu funkciju putem modifikacije genetske kontrole ćelije jajnika koristeći autologne faktore rasta. Tridesetdevetogodišnjoj pacijentkinji sa amenorejom i FSH 42,3 mIU/ml je dijagnostifikovana prerana insuficijencija jajnika (POI). Mesečno krvarenje je indukovano putem HRT i lečena je od insulinske rezistencije i hipertiroidizma. Laparoskopska biopsija kortikalnog tkiva jajnika jer izvršena tokom cistektomije, uz vitrifikaciju u aprilu 2014. godine kada je pacijentkinja imala 42 godine. Za vitrifikaciju je korišćen Kitazato protokol. Fragmentacija tkiva jajnika je urađena nakon odmrzavanja (blokiranja Hippo signala) u avgustu 2015. godine. Krv je uzeta za PLRP (plazma bogata trombocitima i leukocitima). Nakon toga je izvršena inkubacija dobijenog tkiva jajnika (aktivacija AKT signala). Posle 48 sati obrađeno tkivo je instalirano supkortikalno u oba jajnika, pod kontrolom ultrazvuka sa kolor doplerom. Tri meseca nakon ortotopske retransplantacije aktiviranog tkiva jajnika, u novembru 2015. godine, bilo je rasta jednog folikula u spontanom ciklusu i zrela MII ćelija je dobijena pod ultrasoničnom aspiracijom. Nakon intracitoplazmične injekcije sperme (ICSI), došlo je do oplođenja i brazdanje, a embrion je zamrznut drugog dana, na zahtev pacijentkinje. Autori razmatraju mogućnosti genetskog tretmana tkiva jajnika kako bi se povratile i reproduktivna i endokrina funkcija jajnika. Koliko je nama poznato, ovo je prvi slučaj gde je ljudski embrion dobijen nakon autologne PLRP in vitro aktivacije jajnika putem prekida Hippo signala i PLRP stimulacije AKT puta sa ortotopskom retransplantacijom pod kontrolom ultrazvukom.

Ključne reči: Aktivacija jajnika, in vitro, HIPPO, AKT; PRP, genetski tretman, transplantacija, ultrazvuk, ljudski embrion, in vitro oplodnja

Uvod

Oogeneza je složen proces formiranja jajnih ćelija od nezrelih formi. Ovaj proces zavisi od mnogih faktora, uključujući postojanje nezrelih primordijalnih oogonija kao i izvora energije, izraženih kroz broj, strukturu i funkciju mitohondrija. Decenijama se smatralo da reproduktivni potencijal žene u potpunosti zavisi od veličine zalihe promordijalnih folikula u jajniku (1, 2). Paradigmu koja je prednjačila u naučnom svetu o postojanju konzistentnog broja primordijalnih folikula, koji su nastali u embrionskom i fetusnom periodu, su u velikoj meri promenili radovi Tilijeve grupe, prikazavši postojanje germinativnih ili oogenskih matičnih ćelija (3). Funkcija jajnika se sprovodi tako što nastaje jajašce. Primordijalni folikuli ulaze u dalji razvoj putem procesa aktivacije folikula, a zatim prolaze kroz seriju razvojnih promena pre nego što dostignu zrelost. U toku ovog procesa, veliki deo folikula ulazi u atreziju, programiranu apoptozu. Neki folikuli opstaju usporavanjem ćelijskog ciklusa. Njihov neaktivni status karakterišu komunikacija sa okolnim granuloznim ćelijama kao i brojni mehanički i hemijski faktori koji kontrolišu progresiju ćelijskog ciklusa. Ti faktori kontrolišu signalnu aktivaciju puteva koji su uključeni u regulisanje neaktivnog statusa primordijalnog folikula, kao što su Hippo i AKT signali.

Smanjenje broja primordijalnih folikula vodi do zatajenja funkcije jajnika i, na kraju, do menopauze i povezano je sa ćelijskim i molekularnim oštećenjima tkiva jajnika, što postepeno umanjuje mogućnost tkiva da obavlja svoje funkcije. Otklanjanje ili korekcija ovih defekata putem biotehnoloških regenerativnih procesa može učiniti da jajnik povrati svoju funkciju.

Istovremeno, krioprezervacija tkiva jajnika sa retransplantacijom se već dugo koristi u svrhu održavanja plodnosti kod pacijenata koji moraju da prođu gonadotoksičnu terapiju. Za vreme tog procesa korteks jajnika je podvrgnut rutinskoj fragmentaciji radi efikasnije vitrifikacije i grafta (4-7). Klinasta resekcija se koristi već čitav vek kao tretman za PCOS (sindrom policističnih jajnika) kako bi se podstakao rast folikula. Novija verzija ove terapije je driling jajnika dijatermijom ili laserom. Drugi autori predlažu transvaginalnu traumatičnu punkciju jajnika kako bi se povratila funkcija jajnika. Ti izveštaji ukazuju na potencijalnu promenu uslova za folikulogenezu koristeći fizičke metode (8).

Izveštaj o slučaju

Pacijentkinja je bila cetrdesetdvogodišnja G0P0 koja se javila našem centru za plodnost tražeći tretman oplodnje. POI dijagnoza joj je data kada je imala 39 godina i tri meseca imala amenoreju, a njen FSH pre terapije je bio 42,3 mIU/ml i AMH 0,0 ng/ml. Njena medicinska istorija je uključivala i hipertiroidizam i insulinsku rezistenciju. Nije poznato da ima alergije. Lekovi su uključivali Estradiol/Norgestrel, Propylthiouracil, Metformin, Ubiquinone, Melatonin i Prasterone. Negirala je postojanje bilo kakve istorije infekcija koje se prenose seksualnim putem i imala je normalan histerosalpingogram i salinski sonohisterogram.

U aprilu 2014. godine, četrdesetdvogodišnja pacijentkinja je bila podvrgnuta histeroskopiji sa polipektomijom kao i laparoskopiji sa bilateralnom cistektomijom jajnika i biopsijama peritoneuma i omentuma. Histopatološki nalaz je pokazao postojanje fibroglandularnog polipa i bilateralne endometrioze.

U vreme operacije izvršena je krioprezervacija dela kortikalnog tkiva koristeći Kitazato protokol, i sperma partnera je zamrznuta. Kitazato vitrifikacioni medijum (basic solution – BS, equilibration solution – ES i Vitrification solution – VS); Kitazato BioPharma Co.) je korišćen za krioprezervaciju tkiva jajnika. Koristili smo modifikovani protokol za vitrifikaciju oocita. Ukratko, sitno iseckano tkivo jajnika je postavljeno u “center well” posudu i oprano u BS 5 do 10 minuta na sobnoj temperaturi. Nakon pranja, uzorci tkiva su prebačeni u ES i izvršena je inkubacija u trajanju od 45 minuta na 4 C i posle toga, 10 minuta u VS. Na kraju, uzorci su sakupljeni u slamke za vitrifikaciju, nakon čega su stavljeni u tečni azot na temperaturu od – 196 C.

U sledećih 18 meseci pacijentkinja je podvrgnuta nadzoru folikula u spontanim IVF ciklusima. Jedanput je izvršena blaga stimulacija sa 75 IU FSH/LH, dnevno, od veličine folikula od 12 mm. Nije registrovan rast folikula tokom nadzora.

Procedura – in vitro aktivacija jajnika

U avgustu 2015. godine, šest meseci nakon krioprezervacije kortikalnog tkiva jajnika, izvršena je in vitro autologna PLRP aktivacija odmrznutog tkiva jajnika posle čega je urađena ortotopska retransplantacija pod sonografskim nadzorom u oba jajnika. Proceduru je odobrio IRB instituta br. 63/295/2015. Za odmrzavanje zamrznutog tkiva jajnika korišćen je Kitazato pribor za odmrzavanje (Kitazato Biopharma Co., Japan).  Pribor sadrži rastvor za odmrzavanje  – TS, rastvor za razblaživanje – DS i rastvor za pranje – WS. Protokol koji je korišćen za odmrzavanje tkiva je modifikovani protokol za odmrzavanje zamrznutih oocita i embriona: parčići zamrznutog tkiva su potopljeni u zagrejan (37 C) TS u trajanju od 3 minuta. Nakon toga su prebačeni i izvršena je inkubacija u DS u trajanju od 9 minuta, a zatim su dva puta oprani u WS (15 i 3 minuta). Kada je procedura odmrzavanja završena, parčići tkiva jajnika su preneti u medijum sa novom kulturom i ostavljeni u inkubatoru 3 sata radi potpunog oporavka.

Kod procesa pripreme PLRP i laboratorijskih analiza, cela krv je izvučena iz kubitalne vene i izvršena je antikoagulacija sa ACD-a formulom u razmeri 7:1. Uzeta su dva šprica od 60 mL i napunjena krvlju do 60 mL, ukupne zapremine od 104 mL krvi i 16 mL ACD-a. Nakon uzimanja krvi, donirana krv je obrađena koristeći Angel sistem separacije cele krvi (Artreks, SAD). Separacija cele krvi je potpuno automatizovana i nije bila neophodna nikakva pomoć tokom procesa. Nakon separacije, dobijeno je 24 mL crvenih krvnih zrnaca (RBC), 3 mL PRP i 30 mL PPP kao finalnih proizvoda. Posle brojanja trombocita, PRP sa PPP do 5 mL je razblažen.

To je dalo s 4,19 × polazna linija trombocita i 0,48 × polazna linija leukocita sa istim procentom monocita. Autologni trombin se proizvodi od 12 mL autologne PPP, koristeći Arthrex Activat set (Arthrex, SAD). Finalni proizvod je bio 6 mL autolognog trombina. Aktivacija je izvršena kako bi se faktori rasta oslobodili iz trombocita.

Zapremina PPP (5 mL) je pomešana sa fragmentima odmrznutog jajnika. Neposredno pre aplikacije, PPP je aktivirao autologni trombin u razmeri 10:1. Maksimalni vremenski interval od aktivacije do kraja postavljanja u jajnik je iznosio 45 sekundi. Aktivacija je izvršena odvojeno za svaki jajnik. Količina PPP za svaki jajnik je izračunata prema zapremini jajnika. Ubrizgali smo 2,1 mL i 2,3 mL aktivirane PRP u levi i desni jajnik, redom. Preostala zapremina (0,6 mL) je odbačena. Izvršena je fragmentacija tkiva jajnika koje je prethodno odmrznuto na 1 x 1 x 1 mm. PLRP je aktivirana sa trombinom koji je prethodno testiran. Izvršena je inkubacija fragmentiranog tkiva jajnika u PLRP u trajanju od dva sata.

Mapiranje krvnih sudova jajnika je izvršeno putem 3D kolor ultrazvuka GE Voluson 730 Pro. Urađena je transvaginalna punkcija oba jajnika pod opštom anestezijom sa 16 G iglom dužine 30 cm, pod kontrolom ultrazvuka. Fragmentirano tkivo jajnika sa PLRP je ubrizgano u supkortikalni predeo jajnika, desnog i levog (2,3 ml i 2,1 ml).

Tokom septembra 2015. godine, primećena je folikularna aktivnost, a u oktobru je pacijentkinja imala punkciju sa praznim folikulom – nije dobijen nijedan oocit. U novembru 2015 (tri meseca posle in vitro aktivacije), za vreme spontanog ciklusa, primećen je rast folikula. 22. novembra, dvanaestog dana, endometrijum je bio 11 mm, sa 15 mm folikula na levom jajniku. Nivoi hormona su bili: E2 – 297,3 pg/ml, LH – 7,75 mIU7ml, Pg  – 0,6 ng/ml. 23. novembra, u ponoć, dato je 250 mikrograma horiogonadotropin alfe (Ovitrell, Merck Serono). Oociti su pokupljeni 25. novembra u 10.40 i dobijen je jedan MII oocit. Izvršena je intracitoplazmična injekcija sperme (ICSI). Dogodila se normalna oplodnja i brazdanje. Embrion je gradiran 4A1, zamrznut drugog dana, na zahtev pacijenta (Slika 1). Tokom naredna tri meseca 2016. godine, kod pacijentkinje nije uočen rast folikula.

Rasprava

Ovde predstavljamo slučaj pacijentkinje u ranoj menopauzi kod koje je korteks jajnika zamrznut, odmrznut, tretiran sa PLRP, izdvojen iz iste pacijentkinje, a zatim transplantovan u njene jajnike u menopauzi. Dva meseca posle procedure, primećena je formacija folikula i jajašce je povraćeno što je imalo za rezulat jedan embrion. Prema našem saznanju, ovo je prvi izveštaj o tome da je oocit koji je nastao u ljudskom tkivu jajnika, nakon in vitro aktivacije folikula, bio sposoban da proizvede embrion.

Nedavne studije su pokazale da su ženske germinativne matične ćelije i dalje prisutne u jajnicima sisara nakon rođenja. 2004. godine studije rađene o životinjama su pokazale da jajnici poseduju retke ženske germinativne ili oogonske matične ćelije (OSC) koje mogu da generišu oocite i potomstvo (3). Takođe, prijavljeni su slučajevi žena koje su povratile plodnost nakon što su je izgubile kao posledicu terapije za karcinom. Izveštaji su pokazali da su žene koje su podvrgnute transplantaciji koštane srži i koje su patile mesecima ili godinama od neplodnosti i simptoma postmenopauze, spontano ponovo dobijale cikluse.  Povrh toga, prijavljeno je nekoliko slučajeva spontanih trudnoća. Odakle su dolazila jajašca? Postojale su dve mogućnosti. Prva je da su faktori u transplantima koštane srži doprineli kao faktori rasta i drugi molekuli koji su oživeli neaktivirane folikule, dozvoljavajući da se oslobodi snabdevanje jajnih ćelija koje su bile neaktivne u jajnicima. Druga, uzbudljivija, mogućnost je da su transplantovane ćelije ulazile u folikule i regenerisale njihov kapacitet da proizvedu potpuno nove jajne ćelije. OSC su neaktivne kod starijih žena i čekaju da se revitalizuju pravom kombinacijom ćelija ili signalnih faktora. Od toga se očekuje da produži reproduktivni životni vek i odlože ili preokrenu simptomi menopauze, dok god telo može da nastavi da proizvodi nove OSC.

U poslednjih nekoliko godina postoji mnogo uvida u intraćelijsku komunikaciju između oocita i granuloznih ćelija, kao i u ekstrafolikularne ćelije i ostale razvojne folikule koji su svi neophodni za oogenezu.

Naša hipoteza je bila da će in vitro prekid Hippo signala, zajedno sa aktivacijom Akt signala povratiti mobilizaciju germinativnih ćelija kod autologno transplantovanog korteksa jajnika u menopauzi.

Naše obrazloženje je bazirano na studijama genetski modifikovanih miševa (9), u kojima su se istraživali Pi3K/ AKT signali, nakon identifikovanja nizvodnih transkripcionih faktora Foxo3a, kao glavnog regulatora i supresora aktivacije primordijalnih folikula (10). Signali indukuju isoenzim 1 piruvata dehidrogenaze kinaze (Pdk1)AKT/ribozomalnih proteina S6 kinaze polipeptida 1 (S6K1) ribozomalni protein S6 (rpS6) signale sa primordijalnim folikulima oocita. Pdk1 je nezavisna proteinska kinaza koja vezuje PI3K generisani 3, 4, 5-trifosfat (Pip3) kako bi se koaktivirala fosforilacija AKT T308 taloga (11).

Biotehnološke metode inženjeringa tkiva pokušavaju da zamene organe ili tkiva, ili da ih modifikuju. Na primer, pokazano je da fragmentacija jajnika dovodi do prekida Hippo signalnog puta, što vodi do pospešivanja rasta folikula (12, 13). Hippo signali sadrže nekoliko negativnih regulatora rasta koji deluju na kaskadi kinaze što dovodi do fosforilacije i deaktivacije ključnih Hippo signalnih efektora, Yes associated proteina (YAP)/transkripcionog koaktivatora sa PDZ vezujućim motivom (TAZ).

Kada dođe do prekida Hippo signala, smanjenje YAP fosforilacije povećava nivoe jedra. YAP deluje sa TEAD (Faktor pojačivača transkripcije) TEF1 ili TEA domain family member) putem faktora transkripcije kako bi se povećao CCN (angiogeni protein bogat cisteinom 61 ili CCN1, CTGF faktor rasta vezivnog tkiva ili CCN2 i NOV prekomerne izražene nefroblastome ili CCN3) faktora rasta i BIRC. CCN proteini stimulišu rast ćelije, njen opstanak i proliferaciju (14). Fragmentacija jajnika prouzrokuje povećanu polimerizaciju aktina, smanjenje nivoa fosfo-YAP (pYAP), povećanje sadržaja jedra YAP i povećanu izraženost CCN faktora rasta i BIRC inhibitora apoptoze. Ovi efekti mogu delimično blokirati CCN2 antitela i verteporfin (blokiraju YAP interakciju sa TEAD transkripcionim faktorima (15).

Pokazalo se da AKT (proteinska kinaza B) stimulator (PTEN (fosfataza sa tenzin homologijom obrisanom u hromozomu 10) inhibitor i fosfatidinositol-3-kinaza (PI3 kinaza) stimulator) može da aktivira neaktivne primordijalne folikule (16). PI3K/AKT signalni put ima ključnu ulogu u iniciranju rasta folikula i prema tome održavanju zaliha oocita jer i oociti koji imaju deficit FOXO3 (supstrat za AKT i uključuje zaustavljanje ćelijskog ciklusa) i PTEN (inhibitorski PI3K7AKT put) vode do globalne aktivacije primordijalnih folikula.

Dizajn i metode naših studija se takođe oslanjaju na izveštaj Kavamurine grupe koji pokazuje da fragmentacija jajnika kod miševa vodi do polimerizacije aktina i prekida Hippo signala (12). Ometanje tog signalnog puta prouzrokuje veću izloženost nizvodnih faktora rasta, pospešivanje rasta folikula i sazrevanje oocita. Ova grupa je prijavila 27 pacijentkinja sa prevremenim zatajenjem jajnika (POF). Nakon laparoskopske overiektomije, delovi korteksa jajnika su zamrznuti. Posle odmrzavanja, u okviru pripreme za autograft u mezosalpinks, fragmentacija i izloženost AKT od strane stimulišućih supstanci (PTEN) [fosfataza sa tenzin homologijom izbrisanoj u hromozomu 10) inhibitor i fosfatidinositol-3-kinaza (PI kinaza) stimulator] su vršeni tokom dva dana (17).

U ovoj studiji je vršena laparoskopska autotransplantacija aktiviranog tkiva u mezosalpinks. Zapažen je rast folikula kod osam pacijentkinja kod kojih je bilo rezidulanih folikula u tkivu jajnika. Rađena je aspiracija kako bi se dobile jajne ćelije, ICSI oplođeni embrioni i vitrifikovati embrioni. Nakon transfera usledile su tri trudnoće, od kojih se jedna završila spontanim pobačajem, dok su dva deteta rođena sa normalnim ishodom, do 2015. godine (17). Primena PLRP kod podmlađivanja jajnika i vraćanja biološkog sata, poništavanje menopauze, su objavljeni 2016. godine (18). Plazma je tečna komponenta krvi koja uobičajeno sadrži trombocite i limfocite, faktore zgrušavanja, rastvorene proteine i elektrolite. Trombociti nemaju ćelijsko jedro, ali sadrže oko hiljadu malih granularnih (alfa, lambda, delta) signalnih proteina. Kod 50 do 80 alfa granula po trombocitu ima gotovo 30 vrsta faktora rasta (FR) povezanih sa hemostazom, zaceljivanjem rana i oporavljanjem.

Koncentracija trombocita u PRP je pet do osam puta veća nego u fiziološkoj plazmi. Odgovor trombocita je važan za pospešivanje zaceljivanja rana. Osim funkcije hemostaze, trombociti su važan izvor faktora rasta kao što je faktor rasta dobijen iz trombocita, transformacioni faktori rasta –b (TGF-b) 1 i 2, kao i vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF). Dodavanjem kalcijum hlorida i trombina PRP automatksi aktivira alfa granule. Ova aktivacija automatski prouzrokuje gore navedene biološke faktore rasta, PDGF, TGF-b, VEGF, faktor rasta sličan insulinu I, epidermni faktor rasta (EGF) i faktor rasta epitelne ćelije. Veliki broj studija je ukazao na važnu ulogu leukocita u PRP. Sa jedne strane, oni su važni za borbu protiv infekcije, a sa druge za imunoregulaciju. Leukociti proizvode velike količine VEGF. Uzimajući u obzir da su trombociti bogati VEGF stimulatorima, dodatni VEGF koji vode poreklo od leukocita mogu biti ključni za angiogenezu.

Terapija sa faktorima rasta koji su dobijeni kroz aktivaciju autolognih trombocita i leukocita se sve više primenjuje tokom poslednje decenije u različitim oblastima medicine (19).

Većina faktora rasta koji sadrže PLRP kao što su PDGF, (TGF)-beta, epidermni faktor rasta dobijen iz trombocita (PDEGF), faktor angiogeneze dobijen iz trombocita (PDAF), faktor rasta sličan insulinu (IGF-1) i trombocitni faktor 4 (PF-4), vaskularni endotelni faktori rasta (VEGF) i endotelni faktori rasta (EGF) stimulišu proliferaciju ćelija, remodeliranje matriksa i angiogenezu (20-25).

PDGF familija koja se sastoji iz hetero ili homodimera A, B, C i D lanaca, aktivira receptore α i β tirozin kinaze. Intracelularni signalni putevi uključuju Ras-MAPK, PI3K i PLCy. Aktivacija receptora uzrokuje iniciranje ćelijskog ciklusa, DNK sintezu i deobu ćelije (26-28).

Ovaj signalni put predstavlja deo mnogih ćelijskih procesa uključujući ćelijski rast, diferencijaciju i apoptozu, između ostalih. TGFβ ligandi se vezuju za receptor II koji regrutuje i vrši fosforilaciju jednog receptora tipa I koji zatim fosforira SMAD koji su regulisani receptorom (R-SMAD koji vezuju coSMAD sa SMAD4. Ovi kompleksi akumuliraju u jedru gde deluju kao transkriptni faktori koji regulišu ekspresiju ciljnih gena.

Imajući u vidu važnu biomehaničku HIPPO kontrolu, promene kod polimerizacije F-aktina se mogu videti u kratkom roku. Ova tema je detaljno obrađena u preglednom članku Čeng et al, naglašavajući mogućnost tretmana sa faktorima polimerizacije aktina (sfingosin-1-fosfat), umesto fizičke fragmentacije tkiva. Smatra se da PLRP faktori kao što su mitogenski stimulatori, mogu doprineti blokiranju HIPPO. Dokazano je da EGF, IGF, serum i LPA inhibiraju Hippo signalni put. Ti faktori dovode do akumulacije Yorkie/YAP u jedru, što onda aktivira gene vezane za rast. Yorkie/YAP je neophodan za proliferaciju koja je indukovana faktorima rasta. To nagoveštava da je inhibiranje signala Hippo puta odlučujuća komponenta mitogenskih signala.

Postoje drugi mehanizmi koji posreduju regulaciji Hippo-YAP signala. EGF, serum i LPA, stimulišući akumulaciju YAP u jedru, prouzrokuju novi nizvodni efekat PI 3-kinaze (PI3K) i PDPK1 (PDPK1) na Hippo put. Ova radnja je nezavisna od AKT signala. PDK1 uzajamno deluje sa centralnim kompleksom Hippo kinaze, a stimulacija PI3K putem EGF uzrokuje disocijaciju kompleksa. Ova disocijacija umanjuje sposobnost Lats da fosforilira YAP (30).

Postoji pozitivan efekat inhibicije uzajamnog kontakta ćelija na Hippo-YAP signale. To objašnjava kontrolu prostora mitogenskih signala od strane faktora rasta. U slučaju da se niži stepen uzajamnog kontakta ćelija promeni, neophodna je niža koncentracija faktora rasta da bi izmamila isti odgovor (proliferaciju) (31). Odnos između PLRP faktora i AKT signala je tema nekoliko radova. Analizirane su matične ćelije koštane srži sa PRCR. Pozitivan efekat PRCR na smanjenje apoptoze u povećanom oksidativnom stresu i uslovima nedostatka nutrijenata. Stimulacija PDGFR/PI3K/AKT/NF-kB signala je pokazana, apozitivan efekat PRCR je preliminarno uslovio BM-MSC putem povećane transplantacije, epitelizacije i regeneracije krvnih sudova. AKT signalni put je stimulisan putem PRCP (32). Uticaj PRP na mezenhimalne matične ćelije dobijene iz adipoze je bila tema nedavnog Atašijevog rada. Proširenje ASC je dokazano nakon deset dana 20-procentnog autolognog PRP). Prisustvo PDGF-AB, FGF, TGFβ, VEGF, kao i MIF u PRP. Dokazana je aktivacija AKT, ERK i Smad2 (33).

Prema našim saznanjima ovo je prvi slučaj gde je ljudski embrion dobijen autolognom PLRP in vitro aktivacijom tkiva jajnika putem prekida Hippo signala i stimulisanjem AKT puta sa ortotopskom retransplantacijom pod kontrolom ultrazvuka. Mi smo podstaknuti da nastavimo ovu temu istraživanja kako bismo utvrdili poreklo oocita, dobili veći broj folikula i na kraju lečili više pacijenata.

Deklaracija o sukobu interesa.

Ne postoji.

Adresirajte svoju prepisku na: Dr. Aleksandar Ljubić, Bolnica Jevremova, sistem Medigroup, DIU Libertas  Univerzitet, Milutina Milankovića 3, 11000 Beograd, Srbija, Tel: +381647019632; Fax: +381 11 2635 226; e-mail: aleksljubicpriv@gmail.com

 

Reference

  • Ričards DžS i Pangas SA. Jajnik: Osnove biologije i kliničke implikacije. J Clin Invest 2010; 120: 963-972.
  • Ričards DžS i Pangas SA. Novi uvidi u funkciju jajnika. Handb Exp Pharmacol 2010; 198: 3-27.
  • Džonson Dž, Kaning Dž, Kaneko T, Pru DžK, Tili DžL. Germinativne matične ćelije i obnavljanje folikula u postnatalnom jajniku sisara. Nature 2004; 428: 145-50.
  • Fon Volf M, Donez Dž, Hovata O, Keros V, Maltaris T, Montag M, Sal B, Anderson CJ. Krioprezervacija i auto transplantacija ljudskog tkiva jajnika pre citotoksične terapije – tehnika u začeću ali već uspešna u očuvanju plodnosti. Eur J Cancer 2009; 45: 1547-1553.
  • Gamzatova Z, Komličenko E, Kostareva A, Galagudza M, Ulrik E, Mejrov D, Levron Dž, Eldargeva T, Fridman E, Zalel J, Šif E. Faktor diferencijacije 9. Mol Endocrinol 1995; 9: 131-136.
  • Zubareva T, Ševeleva T, Neženceva E, Kalinjina E. Autotransplantacija krioprezervisanog tkiva jajnika – efektivna metoda očuvanja plodnosti kod pacijenata obolenih od karcinoma. Gynecol Endocrinol 2014; 30: 43-47.
  • Donnez Dž, Dolmans MM. Krioprezervacija i transplantacija tkiva jajnika. Clin Obstet Gynecol 2010; 53: 787-796.
  • Siristatidis K, Vogiaci P, Betoči S, Basios G, Mastorakos G, Vrahnis N. Transvaginalna trauma jajnika, loši responderi i poboljšanje stope uspešnosti u IVF: anekdotalni podaci i hipoteza. Medical Hypotheses 2014; 83: 227-231.
  • Sobinof AP, Saterlend DžM, Maklaflin EA. Intracelularni signali tokom ženske gametogeneze. Mol Hum Reprod 2013; 19: 265-278.
  • Kastrilon DH, Miao L, Kolipara R, Horner DŽV, DePinjo RA. Supresija aktivacije folikula jajnika kod miševa transkripcionim faktorom Foxo3a. Science 2003; 301: 215-218.
  • Engelman DžA, Luo Dž, Kentli LK, Evolucija fosfatidilinositol 3-kinaza kao regulatora rasta i metabolizma. Nat Rev Genet 2006; 7: 606-619.
  • Kavamura K, Čeng J, Suzuki N, Deguči M, Sato J, Takae S, Ho Č, Kavamura N, Tamura M, Hašimoto S, Sugišita J, Morimoto J, Hosoi J, Jošioka N, Išizuka B, Hsueh ADž. Ometanje Hippo signala i AKT stimulacija folikula jajnika za lečenje neplodnosti. Natl Acad Sci U S A 2013; 110: 17474-9.
  • Halder G, Džonson RL. Hippo signali: kontrola rasta i posle. Development 2011; 138: 9-22.
  • Holborn KP, Ačarja KR, Perbal B. CCN familija proteina: odnosi između strukture i funkcije. Trends Biochem Sci 2008; 33: 461-473.
  • Liu-Čitenden J, Huang B, Šim DŽS, Čen Ć, Li SDž, Anders RA, Liu DžO, Pan D. Genetsko i farmakološko ometanje TEAD-YAP kompleksa suzbija onkogenu aktivnost YAP. Genes Dev 2012; 26: 1300-1305.
  • Li Dž, Kavamura K, Čeng J, Liu S, Klajn K, Liu S, Duan EK, Hsueh Adž. Aktivacija neaktivnih folikula jajnika za generisanje zrelih jajašca. Proc Natl Acad Sci U S A 2010; 107: 10280-10284.
  • Suzuki N, Jošioka N, Takae S, Sugišita J, Tamura M, Hašimoto S, Morimoto J, Kavamura K. Uspešno očuvanje plodnosti nakon vitrifikacije tkiva jajnika kod pacijenata sa primarnom insuficijencijom jajnika. Hum Reproduct 2015; 30: 608-615.
  • Hamzelu Dž, Preokretanje menopauze. New Scientist 2016; 3083: 8-9.
  • Vitman DH, Beri RL, Grin DM, Gel trombocita: autologna alternativa fibrinskom lepku sa primenama u oralnoj i maksifacijalnoj hirurgiji. J Oral Maxillofac Surg 1997; 55: 1294-1299.
  • Manaioni PF, Di Belo MG, Masini E. Trombociti i upala: uloga faktora rasta dobijenih iz trombocita, adhezivni molekuli i histamin. Inflamm Res 1997; 46: 4-18.
  • Van den Dolder J, Moren R, Vlon AP, Stelinga PJ, Jansen JA, Plazma bogata trombocitima: kvantikacija nivoa faktora rasta i efekat na rast i diferencijaciju ćelija koštane srži kod pacova. Tissue Eng 2006; 11: 3067-3073.
  • Šarif PS, Abdolahi M. Uloga trombocita u remodeliranju kostiju. Inflamm Allergy Drug Targets. 2010; 9: 393-399.
  • Bouen-Poup DF, Rejns EV. Istorija otkrića: faktor rasta dobijen iz trombocita. Arterioscler Thromb Vasc Biol 2011; 31: 2397-2401.
  • Pintuči G, Froum S, Pinel Dž, Minjati P, Rafi S, Grin D. Trofični efekti trombocita na kultivisane endotelne ćelije se posreduju putem fibroblastnog faktora rasta-2 koji je povezan sa trombocitima (FGF-2) i vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF). Thromb Haemost 2002; 88: 834-842.
  • Salgado R, Benoj I, Bogers J, Vejtjens R, Vermulen P, Diriks, L, Van Mark E. Trombociti i vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF): morfološka i funkcionalna studija. Angiogenesis 2001; 4: 37-43.
  • Andre J, Galini R, Betšolc K, Uloga faktora rasta dobijenih iz trombocita u fiziologiji i medicini. Genes Dev 2008; 22: 1276-312.
  • Heldin, Č, Vestermark B. Mehanizam akcije i in vivo uloga faktora rasta dobijenih iz trombocita. Physiol Rev 1999; 79: 1283-316.
  • Duel TF, Sinior RM, Huang DžS, Grifin GL, Hemotaksa monocita i neutrofila kod faktora rasta dobijenih iz trombocita. J Clin Invest 1982; 69: 1046-9.
  • Čeng J, Feng J, Dženson L, Sato J, Deguči M, Kavamura K, Hsueh Adž, Lekovi koji pojačavaju polimerizaciju aktina pospešuju rast folikula jajnika čiji je posrednik hippo signalni efektor YAP. FASEB J 2015; 29: 2423-30.
  • Gambiner BM, Kim NG. Hippo-YAP signalni put i kontaktna inhibicija rasta. J Cell Sci 2014; 127: 709-17.
  • Kim SH, Turnbul Dž, Gimon S Vanćelijski matriks i ćelijski signal: dinamična saradnja integrina, proteoglikana i receptora faktora rasta. J Endocrinol 2011; 209: 139-151.
  • Peng J, Huang S, Vu J, Čeng B, Nie Š, Liu H , Ma K, Žu Dž, Gao D, Feng K, Jang S, Fu Š. PRPCR indukovano predkondicioniranje PI3K/AKT/NFkB signala pojačava opstanak i regenerativnu funckiju mezenhimalnih matičnih ćelija kod pacova u neprijateljskim mikro sredinama. Stem Cells Dev 2013; 22: 3236-51.
  • Ataši F, Ser-Beinier V, Najernia Z, PiteKueno B, Modaresi A. Plazma bogata trombocitima pospešuje proliferaciju mezenhimalnih matičnih ćelija dobijenih iz adipoze putem aktivacije AKT i smad2 signalnih puteva. J Stem Cell Res Ther 2015; 5: 301.

 

Am J Clin Exp Obstet Gynecol 2017; 4 (5): 51-57.

Ova studija se može pronaći na ovom vebsajtu Američkog žurnala za kliničko i eksperimentalno akušerstvo i ginekologiju http://www.ajceog.us/v4n5.html

Kako SEGOVA program privlači interesovanje širom sveta, proširujemo svoju analizu podataka i registrovali smo svoju poslednju studiju kao USA FDA i ona se može videti na https://clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT04009473?term=SEGOVA&rank=1